Test kucanja

Najveća studija brzine kucanja koju znamo mjerila je 168.960 dobrovoljaca koji su radili test kucanja na internetu, na računarskim tastaturama^[1]. Prepisivali su rečenice na engleskom, a njihov prosjek bio je 51,56 riječi u minuti, uz rasipanje (standardnu devijaciju) od 20,2. Većina ljudi bila je unutar tog rasipanja od prosjeka. Druga studija mjerila je 37.370 ljudi koji su kucali na mobitelu, uz dozvoljen autokorektor i prijedloge riječi, i našla prosjek od 36,2 riječi u minuti^[2].

Ova stranica koristi pojedinačne obične riječi, a ne rečenice, pa je to drugačiji zadatak od onoga u studiji na tastaturama. Zato kažemo samo otprilike gdje ste: jedan od pet nivoa, od sporije nego većina ljudi do brže nego većina ljudi. Nivoi su petine studije na tastaturama. Ako ste kucali na tastaturi na ekranu mobitela, poređenje je još grublje, jer je studija koristila računarske tastature; zato kao oznaku pokazujemo i prosjek studije na mobitelima.

Brzina je tek polovina priče. Važna je i tačnost: u dijelu Kako smo ovo izmjerili vidite koliko je vaših slova bilo tačno, uključujući greške koje ste ispravili, i koliko je grešaka ostalo u riječima koje ste završili.

Riječi dolaze iz javnog popisa najčešćih bosanskih riječi u titlovima filmova i serija. Izbacili smo imena, ružne riječi te vrlo kratke i vrlo duge riječi, a zadržali najčešće, pa test mjeri koliko brzo kucate, a ne koliko dobro pišete rijetke riječi. Svako trajanje testa koristi isti popis, pa duže kucanje nije teže.

Test čita ono što ukucate iz same kućice za tekst, slovo po slovo, a ne prema tipkama koje pritisnete. Tako radi svaki raspored tastature, na primjer QWERTZ sa slovima č, ć, ž, š i đ, kao i tastature na mobitelu, koje često ne kažu koja je tipka pritisnuta. Kad tastatura na mobitelu slaže slova prije nego ih pokaže, što mnoge rade, ocjenjujemo riječ kad je završena.

Neka kucanja se sačuvaju, ali se ne porede: kad je tastatura dopunjavala ili ispravljala riječi, kad su slova stizala ravnomjerno kao kad kuca mašina, kad je otkucano premalo cijelih riječi ili kad je premalo slova bilo tačno. Kažemo vam koji je to slučaj, bez ikakve zamjerke. Kucanje tokom kojeg je stranica otišla u pozadinu se uopće ne računa, jer ne možemo znati šta se u tom vremenu dešavalo.

Najviše znači vježba. Ko svaki dan kuca na poslu ili u školi, obično je brži od onoga ko kuca tek povremeno. Kucanje sa svih deset prstiju, bez gledanja u tipke, na duže staze je brže od kucanja s dva prsta, iako se prvih nekoliko sedmica čini sporije.

• Vaša tastatura: velika tastatura koju dobro poznajete brža je od laptopa koji rijetko koristite.
• Vaš uređaj: kucanje na ekranu mobitela većini ljudi je sporije nego na tastaturi.
• Riječi: česte i kratke riječi kucaju se brže od dugih i rijetkih.
• Umor i žurba: većina ljudi pravi više grešaka kad žuri.

1. Sjedite uspravno, sa slobodnim zglobovima i prstima na srednjem redu tipki.
2. Gledajte u ekran, a ne u ruke, čak i ako je u početku sporo.
3. Prvo ciljajte na kucanje bez grešaka. Brzina dolazi s vježbom; ispravljanje grešaka košta više vremena nego malo sporije kucanje.
4. Vježbajte nekoliko minuta svaki dan, a ne sat vremena jednom sedmično.
5. Povremeno uradite ovaj test i poredite rezultate iste dužine.